Komentari

Kao što sam naslov kaže, u ovoj temi možete komentirati sve u vezi navedenog Svetišta ili ukoliko ste tamo bili opišite nam kako vam je bilo!

Od malih nogu sam povezan s Majkom Božjom u narodu zvanom Gospa Sinjska. Mojim roditeljima su umrla tri sina prije nego što sam se ja rodio, i oni su se zavjetovali Gospi Sinjskoj da im udijeli milost da dijete koje se rodi ostane na životu. Nakon mog rođenja kako nisu imali auto, zamolili su jednog istaknutog člana komunističke partije, uvjerenog ateista i komunista, da ih odveze u Sinj. On je to napravio radi toga što je mog oca cijenio kao čovjeka, iako se nije slagao s tim. Dok su moji bili u crkvi, ovaj čovjek što ih je dovezao ostao je u gostionici, a bila je kažu u crkvi velika gužva, kao i inače na blagdan Velike Gospe u Sinju, jedan franjevac ih je primjetio i upitao što rade s tako malim djetetom, iziđite molim vas kaže im on, jer dijete će se ugušiti. Nakon što mu je moj otac objasnio da se radi o zavjetu, i da su Gospi došli zahvaliti, franjevac se probio do oltara i s oltara zamolio, na trenutak prekinuvši svetu misu, da se napravi prolaz i da moji roditelji mogu doći do Gospinog oltara. Nakon što su se pomolili i zahvalili Gospi, pričestili su se i zatim otišli vani i ručali. Ulazeći na povratku u auto, moj otac je zalupio vrata Fiće(Fiat 750), a moja majka koja je sjela na zadnje sjedalo mu je nešto htjela reći i moja malena nožica je u trenutku kad je zalupio vratima bila vani. Da nije bilo Gospine zaštite moja noga bi bila odsječena. Ali nakon što sam ja vrisnuo i moja majka također, otac kad je ponovo otvorio vrata ostao je van sebe i uplašio se. Međutim, na mojoj nozi nije ostalo nikakvih tragova. Dobro svi znamo da su vrata automobila napravljena da ne propuštaju ni najmanju kap vode, ako ispravno brtve. Čovjek koji ih je dovezao također je ostao iznenađen i nije mogao vjerovati, iako je sebe smatrao ateistom i komunistom, tada je rekao da je u pitanju čudo. I nakon toga je ipak potajno počeo ispovijedati svoju vjeru, nije to jano priznavao, ali nakon 1990 počeo je javno ispovijedati svoju vjeru i odlaziti na misu. Ja sam još od malih nogu hodočastio, ali doslovno hodočastio, hodajući iz Splita, preko Solina, cestom koja vodi preko Klisa, Dugopolja, Dicma, Kukuzovca, Brnaza, sve do Sinja. Sjećam se da su to bili dani kad smo usprkos napadima, posebno stanovnika komunističkog Klisa, mjesta koje se razvilo ispod drevne tvrđave, koja je poznata u borbi s Turskim osvajačima, redovito napadani, vrijeđani, pa čak i kamenovani od mještana, koji su nam se rugali i nisu mogli gledati kako hodočastimo Gospi. Uvijek se molilo, i pjevalo u toku tog hodočasničkog puta dugog 37 kilometara. Najprije se išlo u grupicama kroz cijele 80-te, a poslije 90-ih se počelo s organiziranim hodočašćima i bilo nas je sve više. Tih 90-ih godina bi se najprije okrijepljeni molitvom i Svetom misom, u kojoj smo primili Euharistijskog Krista skupili i polako krenuli, i tada su počela policijska osiguranja hodočasnika. Samo što se meni osobno to nimalo ne sviđa, ta policijska pratnja, te rotacije toliko znaju umarati, a u zadnje vrijeme pojavila se kao neka moda da se upravo te večeri kolone vozila i posebno motocikla vozaju po cijelu noć. Primjetio sam to u par zadnjih hodočašća, i to dosta kvari samo hodočašće, onaj mir koji smo imali prije, uz problem što se mora izbjegavati brza cesta, pa se put produžuje za još nekih 6 - 7 kilometara. Obično bi stizali oko 4 sata ujutro, što je po meni najbolje vrijeme za ispovjediti se, jedna anegdota koju vam mogu ispričati je vezana uz jednu jutarnju misu u 6. Došli smo, ispovjedili se, i misa je počela, a svećenik na početku kaže: Dragi hodočasnici, dragi mladi i svi koji ste hodočastili Gospi i na taj način iskazali zahvalnost, znam da ste umorni, neki od vas su već klonuli, iscrpljeni, već spavaju, zato ne bih dužio, znam kako je... i tako punih deset minuta, na propovjedi se zanio u govoru o zlu droge, i na kraju nije bilo mise u 6 i 30 koja je trebala biti, jer su te rane mise u trajanju pola sata, jer i nakon mise svećenikje želio podijeliti blagoslov... Ja sam skoro zaspao, ali sve je ipak bilo dobro.
Jednom mi se desilo da sam sjeo popiti kavu, i da sam poslije jedva ustao, ali na kraju sam se nekako dovukao do autobusa za Split, i nakon što sam se odmorio nisam kao ni uvijek kad sam išao, osjećao nikakve bolove u nogama, premda su neki danima imali žuljeve i bol u nogama. Ja obično ne čekam svečanu misu koju vodi nadbiskup splitsko-makarski, najviše zbog gužve koja se stvori, a svijet kao svijet zna kao i na svim našim velikim i svečanim misama pričati sa strane, često puta komentiraju koješta, što me smeta, zato najradije izabirem jutarnje mise. U tim gužvama ima svega, meni se recimo ne sviđa što neki misle da moraju "oblisti" Gospu, oni cijelu pobožnost svode na to, naime ispod Gospine slike, oltara, ima jedna vrst prolaza kao tunel kroz koji i oko slike Majke Božje neki mole i na koljenima idu po nekoliko puta, mislim da je najvažnije ispovjediti se, pomoliti Gospi i primiti Euharistijskog Krista u svetoj misi... Stvore se neopisive gužve, i oko samog Gospinog oltara i prilikom ulaska i izlaska iz crkve. Oko crkve trešti svakakva glazba što mislim da nije primjereno, ali u vrijeme glavne mise se stiša... Na kraju se nekima sve to umjesto da uzveličaju blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, pretvori u beskrajno ispijanje raznih vrsta alkoholnih pića, psovke, prežderavanje... Naravno ne treba se obazirati na ovakve pojave, svatko dolazi po svojoj svijesti i savjesti, ja ću i dalje rado uvijek ići i hodočastiti, moliti ću se Gospi Sinjskoj, i zahvaljivati joj na svim milostima koje je izmolila od Gospodina. Ovo izlaganje bih završio molitvom nadbiskupa splitsko-makarskog Msgr Marina Barišića: „Majko Gospodina našega i naša majko, pohađaš nas danas, ali ne iz svoga doma u Nazaretu, već uznesena dušom i tijelom s Nebesa. Neka tvoj pohod unese radost u srca tvoje djece. Kao predokus cjelovitog i konačnog ljudskog uskrsnuća neka oživi i uskrisi naše duše. Ohrabri nas, Majko, u našim pohodima da i mi u svojim susretima oživljavamo ranjene duše svoje braće i sestara. Da uvijek čovjek bude put i cilj naših pohoda. Da svoje bližnje doživljavamo kao drugoga sebe, štoviše kao prisutnost samoga Krista. Gospe Sinjska, blagoslovi sve nas, svoje sinove i kćeri, sve domove i obitelji, Domovinu našu i društvo što ga gradimo da ga izgrađujemo u pravednosti, solidarnosti i ljubavi kako bismo poslije zemaljskog života bili dušom i tijelom s tobom uzneseni u istu slavu Sina tvoga, Isusa Krista".(na svečanom misnom slavlju 15. 08. 2007. godine).

Predivno dragi brate flomaster taknuo si me u srce! Dolazi mi pjesma: "O velik je Bog, svet dobar i blag, o velik je Bog, svi slavimo ga!..."

O, velik je Bog,
svet dobar i blag,
o velik je Bog,
svi slavimo ga...

Zato molim vas dragi moji forumaši, uključimo se u molitveni lanac, ljubimo jedni druge Ljubavlju koju namKrist daje, i molimo za naše potrebe... Bog Vas Blagoslovio.